MOME DUBROVNIKU - (da se ne zaboravi na današnji dan)
Kameniti grade,
u povijesti znan,
proklete te noći
ostao si sam.
Utihnuo je tvoj
tisućljetni mir,
zanijemiješe zidine
i u njima puk,
svetog Vlaha pjesma
i zelenaca zvuk...
Orlando je plak'o,
Katedrala tiha,
Stradun prazan, ranjen
i gorući žal,
pjesmu tužna stiha
jecao je val.
Htio te je tuđin
svojatat' u svemu
rušeći tvoj ponos
i ljude u njemu.
Pa su mnogi dali
sinove za tebe,
za slobode poj,
da bi opet, Grade,
bio samo svoj.
Kameniti grade,
slava im i hvala
za vraćenu vjeru, pjesmu,
za ljepotu žala.
I sada te neki
mrze, truju, blate,
ali oni ništa
nisu dali za te!
Plemeniti Grade,
u povijesti znan
zavjet nek' se čuje:
'Nikad više sam!'
Ponosita puka,
plemenita roda
neka vječno živi
tvoja sloboda!
Zbirka pjesama "MOLITVA MORU", 2009., Znanje, digitalne-knjige.com
molitva moru
gost pjesnik na mom blogu:
ČESTITKA IZ DNA DUŠE
Hvala Vam, dragi Franka i Marko,
dok čudan vijenac na vas stavljam,
čvrsto vas grlim i ljubim žarko,
sa uzdasima vas ja pozdravljam.
Rasplak'o sam se, k'o malo dijete,
zadivili ste me, dragi moji ljudi,
što dragulji nesretne zemlje svete
uresiše vam lica i napuniše grudi.
Ganuli su me pjesma i vaše riječi
pa nisam uspio suzdržati suze,
jer nas oboje ogromno zlo gnječi,
isto nam stradanje radosti oduze.
Naša Hrvatska je neopisiva žrtva,
okrutno je muče, čak i dan-danas,
al' Bogu hvala, ipak još nije mrtva,
živjeli mi, neka je Gospod uz vas!
Pavao Jelović
